Ruralni turizam se na području Krapinsko-zagorske županije počeo značajnije isticati 90-ih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme život na selu se odvijao potpuno normalno kao i tijekom cijelog životnog vijeka. Niti u jednom pogledu nije se sagledao sa turističke strane, no tada se dogodila prekretnica. Ljudi iz grada sve su češće htjeli odlaziti u sela kako bi se odmaknuli od napornog urbanog i brzog života, te opustiti od svakodnevnog stresa živeći u prirodi, na svježem zraku, zajedno sa svojom obitelji. Pojedinci, odnosno začetnici ruralnog turizma u Krapinsko-zagorskoj županiji, vidjeli su odličnu priliku za zaradu, a s time i promociju samog mjesta, te su spojili ugodno s korisnim. Ruralni turizam je postao značajan činitelj u aktivaciji i održivom razvoju ruralnog prostora, koji pomaže u očuvanju lokalnog identiteta, tradicije i običaja, štiti okoliš, jača autohtonu, tradicijsku i ekološku proizvodnju, te pomaže razvoju ruralnih krajeva temeljem održivog razvoja turizma. Budućnost hrvatskog turizma mogla bi se temeljiti upravo na različitostima kulturno-povijesne baštine, svakog pojedinog područja i uz specifičnost turističke ponude svakog pojedinog kraja. Rad koncipira osnovna obilježja ruralnog turizma, definira razliku između turističke destinacije i turističkog prostora te ističe koji su segmenti važni kako bi nastalo jedno turističko seljačko obiteljsko gospodarstvo. U radu je dat kratak prikaz razvoja ruralnog turizma u Krapinsko-zagorskoj županiji od samih začetaka pa sve do današnjih dana. Začeci ruralnog razvoja turizma započeli su u Krapinsko-zagorskoj županiji prije petnaestak godina i do danas je na tom području osnovano nekoliko vinskih regija. Kao primjeri na kraju navedena su četiri turistička seljačka obiteljska gospodarstva : "Vuglec Breg", "Šumak", "Stara vodenica" i "Lojzekova hiža".