Pretreniranost je pojava izazvana prekomjernim opterećenjima te neprimjerenim sadržajima i metodama rada koji nadilaze individualne adaptacijske mogućnosti sportaša te kao takva zahtijeva prekomjernu mobilizaciju strukturnih, funkcionalnih i biokemijskih kapaciteta sportaševa organizma (Armstrong i VanHeest, 2002). To je stanje osjećaja iscrpljenosti i nemogućnosti obavljanja treninga na razini do koje je sportaš došao prije nego se pretrenirao. Javlja se zbog neprimjerenoga omjera između ulaganja napora i vremena odmaranja u kombinaciji s raznim vanjskim stresorima. Stanje pretreniranosti ne odnosi se samo na vrhunske i profesionalne sportaše nego i na početnike u sportu koji zbog svojega neiskustva ne znaju napraviti optimalan raspored između treninga i odmaranja, adekvatne prehrane i hidracije. Osnovni je cilj svakoga sportaša povećanje sportskih mogućnosti, dosega sposobnosti, prelaženja osobnih granica snage i izdržljivosti pod dobro poznatim geslom: „Brže, više, jače!“ Upravo za povećanje sportskih mogućnosti potrebno je povećati količinu treninga (volumen) i intenzitet treninga da bi se cilj ostvario, a pritom je važno voditi računa o periodizaciji treninga čega se mnogi sportaši danas ne pridržavaju zbog svoje želje za što bržim napredovanjem. Dakle, potrebno je voditi računa o pravilnom izmjenjivanju treninga i odmora (pasivnoga ili aktivnoga), ovisno o stupnju trenažnoga opterećenja. Prilikom preopsežnoga nepravilnog režima treninga bez dovoljno vremena za oporavak dolazi do akumulacije trenažnoga volumena što vodi k akumulaciji napora (psihičkoga i fizičkoga) koji vodi padu sportskih sposobnosti, odnosno u stanje pretreniranosti koje zna potrajati do nekoliko tjedana prije nego opet nastupi faza oporavka i spremnosti organizma na produktivan rad. Ako sportaš nakon napora ima dovoljno vremena za odmor, učinak i napredak povećavaju se (što je i primarni cilj sportaša), ali ako je ulaganje napora previše udruženo s drugim stresorima, tada se ulaganje napora u trening polagano pretvara u sindrom pretreniranosti (Leško, 2015). Znanja o pretreniranosti danas su ključna kod svakoga trenera i sportaša koji želi kvalitetnim i racionalnim radom podići svoje granice. U ovom radu opisani su određeni fizički i psihički simptomi koji mogu upućivati na pretreniranost, zatim se navodi razlika između simpatičke i parasimpatičke pretreniranosti te se objašnjava kako prepoznati i spriječiti fiziološke i psihološke posljedice pretreniranosti. Također, navedeni su glavni čimbenici koji su važni kod hipoteze umora. Obrazloženo je i značenje pravilne prehrane i hidracije kao preventive pretreniranosti. Rezultati provedenoga istraživanja na uzorku od 30 sportaša aerobnih sportova (veslanje, trčanje, biciklizam) pokazuju da 20 % sportaša navodi da osjeća da bi najradije ostala u krevetu, da im srce brže kuca i da se lakše razljute (19 %), da se brže umaraju (18 %), ne uživaju više u sportskoj aktivnosti (17 %) te da njihovi bliski prijatelji misle da se njihovo ponašanje promijenilo (17 %). Smanjen užitak u aktivnosti, umor i potreba za odmorom ukazuje na simptome parasimpatičke pretreniranosti. Rezultati provedenoga istraživanja ukazuju na potrebu prevencije i sportaševa i trenerova prepoznavanja simptoma pretreniranosti (Bogdan, 2016).