Zdravstveni turizam jedan je od najperspektivnijih specifičnih oblika turizma koji svoje početke bilježi još od vremena antičke Grčke. Putovanje radi usluga poboljšavanja zdravlja ili rješavanja određenog zdravstvenog problema u kombinaciji s posjetom dalekih i egzotičnih destinacija, oblikovalo je vrlo specifičnu turističku nišu. Potražnja za uslugama nižih cijena, bolje pristupačnosti ili čak više kvalitete stvorila je nove turističke destinacije diljem svijeta. Brojne zemlje počele su razvijati posebne strategije razvoja zdravstvenog turizma, kako bi se optimalno iskoristile sve prirodne i infrastrukturne konkurentske prednosti te privukli turisti u potražnji za boljom ili pristupačnijom zdravstvenom uslugom. U radu je predstavljen sjeverozapadni dio Hrvatske i pripadajuće četiri županije Zagrebačka županija i Grad Zagreb, Krapinskozagorska županija, Varaždinska županija i Međimurska županija te njihovi glavni nositelji zdravstveno-turističke ponude. Nadalje, ponuda zdravstvenog turizma sjeverozapadne Hrvatske suprotstavljena je ponudi zdravstvenog turizma susjedne Republike Slovenija koja sa svojim prirodnim lječilištima predstavlja jakog konkurenta hrvatskom zdravstvenom turizmu. Obje zemlje obiluju brojnim atraktivnim faktorima što ih čini privlačnim turističkim destinacijama koje ostvaruju vrlo dobre turističke rezultate. Kako bi se postigli postavljeni ciljevi, predmet ovog rada je zdravstveni turizam sjeverozapadne Hrvatske i analiza podataka te uspoređivanje prikupljenih podataka s podacima o zdravstvenom turizmu Republike Slovenije. Glavni cilj rada je benchmarking zdravstvenog turizma sjeverozapadne Hrvatske i Republike Slovenije pomoću čega se prikazuje puni potencijal ovog područja Hrvatske za razvoj i pružanje kvalitetnih usluga u segmentu zdravstvenog turizma. Korištene metode istraživanja u radu su metoda deskripcije pomoću koje je opisana terminologija zdravstvenog turizma te metode analiza i statistička metoda pomoću kojih su analizirani prikupljeni statistički podaci o zdravstvenom turizmu koji dovode do zaključka da potencijali zdravstvenog turizma sjeverozapadne Hrvatske nisu maksimalno iskorišteni i potrebno je ulagati u ovaj specifični oblik turizma.