Graditeljsko nasljeđe hrvatske arhitekture ostavilo je autohtone stare seoske kuće koje su tek u manjem broju zadržane u prvobitnom obliku. Često su to napuštene i zapuštene kuće koje bi kvalitetnom i cjelokupnom rekonstrukcijom i obnovom u skladu s restauratorskim pravilima arhitektonske struke mogle postići revitalizaciju, ali i očuvanje nasljeđa. Upravo takav model kuće može poslužiti suvremenome čovjeku kao primjer održive gradnje – u pogledu veličine obiteljske kuće, korištenju ekoloških materijala, povezanosti s okolišem i prirodom te kao primjer jednostavnoga i skromnoga života u skladu s održivosti arhitektonskoga oblikovanja kojim se vodi briga o energetskim gubicima i dobicima, ali i o ugodnosti boravka u pasivnoj kući, o ekonomičnosti i smanjenju zagađenja okoliša. Već u fazi idejnoga projekta stvaraju se osnovne pretpostavke kvalitetnoga arhitektonskog rješenja kojima će se stvoriti mogućnost da se u daljnjim fazama arhitektonskog projektiranja, kao i kvalitetnim i suvremenim pristupom projektiranju elektroinstalacija i strojarskih instalacija, otvori mogućnost kategorizacije projektirane kuće kao pasivne. Tema ovoga završnog rada jest kako uklopiti tradicionalne autohtone starinske kuće u današnju suvremenu održivu gradnju, bez suprotstavljanja krajoliku, tj. da se kuća uklopi u postojeću strukturu samoga krajolika, bez rušenja, uz rekonstrukciju te da uz kvalitetnu obnovu dobijemo novi životni prostor koji ima sve ono što je neophodno za život. Današnji čovjek izgubio je odnos s prirodom, nažalost ne uviđajući koliko je zapravo takav način življenja u skladu s prirodom nužan, pa i kvalitetniji u današnjem ubrzanom tempu života. Potrebno je pokušati potaknuti čovjeka da živi nekim novim, racionalnijim, održivijim životom, u skladu s prirodom i sa svojim stvarnim potrebama. U ovome radu istaknut je jedan zanimljiv primjer privatnoga turističkog kompleksa „Luka“ u selu Kalniku, nedaleko od grada Križevaca, vlasništvo privatnoga investitora koji je prepoznao kvalitetu i ljepotu objekta, te se odlučio na nešto veće ulaganje u svrhu zadržavanja graditeljskoga nasljeđa sa željom da turiste upozna s autohtonim kućama povezanim u suvremenu arhitekturu. Obnovom se također čuva graditeljsko nasljeđe i kulturna baština pa je ovo još i pozitivan primjer održivoga razvoja.