Rad se bavi pravnim okvirom djelovanja sportskih sudaca u hrvatskome sportu. Teorijski i provedbeno istražuje se normativno uređenje biranja, rangiranja, napredovanja, rada, stegovne odgovornosti i drugih aspekata mjesta i položaja sportskih sudaca na primjeru rukometnih sudaca. Analizom odredaba Zakona o sportu utvrđuje se da je normativno uređenje i standardizacija ove problematike nomotehnički decentralizirano i prepušteno nacionalnim sportskim savezima. Zakon samo daje definiciju sportskog suca kao fizičke osobe koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja. U radu se razmatraju akti Hrvatskog rukometnog saveza i Udruge hrvatskih rukometnih sudaca, ali i praktična primjena njihovih odredaba kako bi se prikazao normativni okvir djelovanja sportskih sudaca. Analizirat će se akti kojima se propisuje djelovanje i ponašanje rukometnih sudaca, način izbora sudaca, uvjete koje oni moraju ispunjavati, način njihova napredovanja, kategorije u koje se razvrstavaju, principe i način obavljanja njihove dužnosti, prava i obveze koje moraju poštivati te niz drugih elemenata. Analiza će obuhvatiti regulirana ponašanja na sportskim terenima i izvan njih. Nadalje, prikazat će se stegovna odgovornost rukometnih sudaca (pravo na branitelja, pravo na žalbu, dvostupnost postupka, uvođenje zastare, kazne i druge sankcije, ravnopravnost stranaka u postupku, dostava pismena, rokovi i drugo) i drugih službenih osoba koje sudjeluju na rukometnim natjecanjima, ali i problemi kod njihove zaštite prema trećima. Rad završava konkretnim primjerima primjene opisanoga pravnog okvira i iznošenjem podataka i primjera iz prakse rukometnih sudaca. Upravo ovaj posljednji dio rada ukazuje na zaključak da je, kada je riječ o pravnom okviru djelovanja sportskih sudaca u hrvatskome sportu riječ o materiji koja je, nomotehnički gledano, riješena na nižim normativnim razinama; ne rješava je zakonodavac svojim normama (zakonom) nego regulaciju zapravo decentralizira i diversificira prepuštajući normiranje većem broju subjekata u sportu (nacionalnim sportskim savezima). To upućuje na različite stupnjeve standardizacije u različitim sportovima tako da je teško jednoznačno zaključivati o situaciji o svim sportovima. Zbog toga se u radu zaključci temelje na istraživanju normi koje je donio Hrvatski rukometni savez.