Nezaposlenost je jedna od temeljnih egzistencijalnih problema za svaku osobu, kao i jedan od glavnih činitelja makroekonomskog razvoja pojedine države. Definira se kao stanje u kojem se dio radno sposobnog stanovništva ne može zaposliti adekvatno svojim sposobnostima i predispozicijama. Uzroci nezaposlenosti počivaju na izostanku radnih mjesta, dok se posljedice doživljavaju na emocionalan i socijalan način. Svaka nezaposlena osoba osjeća se beznačajno, pada u depresiju te proživljava jedan stresan period svog života. Hrvatska je u 20. stoljeću prošla kroz tri društvene, političke i socijalne krize pa se ni jednu godinu nije bila u stanju mirno razvijati. Naime, problem visoke stope nezaposlenosti postoji od osamostaljenja Republike Hrvatske i prijelaza iz samoupravnosocijalističkog u tržišni sustav gospodarstva. Taj prijelaz bio je neorganiziran, bez odgovarajućeg plana i ugrožen zbog ratne situacije. Tada je popriličan broj ljudi napustilo svoje radno mjesto, a da pritom nisu pokrenute mjere kako bi se oni ponovno zaposlili. U tom se slučaju uglavnom pribjegavalo njihovom prijevremenom umirovljenju. Kroz cijelo prošlo stoljeće pratile su ju snažne krize kojima ni danas nema završetka. Nezaposlenost se smatra jednim od središnjih makroekonomskih problema. Cilj rada je dati pregled uzroka i posljedica nezaposlenosti koje iste čine društvu te utvrditi moguća rješenja nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj. Također, prikazuju se moguća rješenja nezaposlenosti kroz analizu mjera i metoda kako smanjiti nezaposlenost.