U ovom radu želi se prikazati važnost kvalitetnog projektiranja objekta na održiv način, od same ideje do realizacije. Nekada se prilikom početka gradnje nije razmišljalo o održivosti kao danas, već se kupio materijal, skupili su se „susjedi“ i počelo se graditi. U velikoj većini slučajeva nije se razmišljalo na način da se s gradnjom objekta počne od početka, tj. s ishođenjem potrebne dokumentacije za gradnju pa se iz tog razloga nakon više desetljeća nailazilo na mnogobrojne probleme. Upravljanje održivošću prostora u smislu održivosti predstavlja omjer uspješnog rada i poslovanja s velikim zadovoljstvom korisnika. Da bi se barem kroz par godina vizija pretvorila u djela, postavljen je cilj, upravljanje prostorom, u ovom slučaju kroz i na primjeru legalizacije objekata. Poznato je da gradnja bez dozvole, odnosno bez akta kojim se dozvoljava gradnja, nažalost je još uvijek u postojanju (ipak ne koliko i prije, ljudi su svjesni da bez dokumentacije kasnije nailaze na probleme) te predstavlja gubitak za cijelu zajednicu (naselje, općinu, grad, županiju pa i državu ) dok legalna gradnja povećava, u slučaju prodaje, vrijednost nekretnine, a i, što je najbitnije, samo se sa legalnom gradnjom može javiti na natječaje za bespovratna sredstva iz EU fondova. S obzirom na jako velik broj bespravne gradnje, od 04. kolovoza 2012. godine na snazi je Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12), te kasnije Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama NN 143/2013 i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama NN 65/2017., 14/2019. [1]