“Direktivom 2009/28/EZ uspostavljen je regulatorni okvir za promicanje uporabe energije iz obnovljivih izvora kojim je utvrđen obvezujući nacionalni cilj u pogledu udjela obnovljive energije u potrošnji energije.“ (Službeni list Europske unije, 2018.)“Komisija je predložila da bi cilj Unije za 2030. u pogledu udjela energije iz obnovljivih izvora potrošene u Uniji trebao iznositi barem 27 %. Europsko vijeće potvrdilo je taj prijedlog u svojim zaključcima od 23. i 24. listopada 2014., što znači da bi države članice trebale moći odrediti i ambicioznije vlastite nacionalne ciljeve kako bi ostvarile i nadmašile svoje planirane doprinose cilju Unije za 2030.“ (Službeni list Europske unije, 2018.) Jedan od načina poticanja uporabe energije iz obnovljivih izvora je primjena dizalica topline. Dizalice topline rade na principu Carnotova kružnog procesa, izmjenom topline dvaju toplinskih spremnika tako da se toplina iz spremnika niže temperaturne razine prenosi na spremnik s višom temperaturnom razinom uz pomoć kompenzacijske energije, najčešće električne. U radu je prikazan ljevokretni Carnotov proces te su objašnjene termodinamičke osnove dizalice topline. Također je prikazana konstrukcija najčešće, kompresijske dizalice topline koja se sastoji od isparivača, kompresora, kondenzatora i ekspanzijskog ventila. Dizalica topline može se podijeliti na tri osnovne skupine, ovisno o toplinskom izvoru koji koristi. Toplinski izvori koji se koriste u radu dizalica topline su tlo, voda i zrak. Kod dizalica topline s tlom kao toplinskim izvorom postoje dvije izvedbe, zemljani kolektori i zemljane sonde. Kada se govori o vodi kao toplinskom izvoru dizalice topline, misli se na toplinsku energiju površinskih, podzemnih i otpadnih voda. Najveći i najpristupačniji izvor topline za dizalice topline je okolni zrak. Iz tog razloga, daljnji proračuni u ovom radu bit će temeljeni na zraku kao toplinskom izvoru. Na kraju rada odrađena je ekonomska analiza primjene dizalice topline sa zrakom kao toplinskim izvorom za pripremu potrošne tople vode. Analiza je rađena za kontinentalnu i primorsku Hrvatsku te na principu usporedbi troškova više različitih energenata za pripremu iste količine potrošne tople vode. U proračunu se u obzir uzimaju i različite izlazne temperature vode. Energenti koji se na ekonomskoj razini u ovom radu uspoređuju s dizalicom topline su plin, struja i lož ulje. Analizom je utvrđeno kako priprema tople potrošne vode pomoću dizalice topline sa zrakom kao toplinskim izvorom ekonomski nije isplativa ni u kontinentalnoj ni u primorskoj Hrvatskoj. Također su prikazani grafovi usporedbi ekonomske isplativosti spomenutih energenata za pripremu potrošne tople vode za zadana područja iz kojih se može vidjeti kako je za pripremu potrošne tople vode, na godišnjoj razini, financijski najisplativiji plin.