U ovom radu ponajprije je objašnjena organizacija UNESCO te kriteriji po kojima se lokaliteti uvrštavaju na Popis svjetske baštine. Nadalje, prikazuju se hrvatski lokaliteti koji su zbog svoje jedinstvenosti uvršteni na UNESCO-ov Popis svjetske baštine. U posljednjem poglavlju rada prikazuje se valorizacija kulturne baštine u Republici Hrvatskoj. Svjedoci smo sve većeg razvoja turizma u većini europskih i svjetskih zemalja. Također je općepoznato da turisti današnjice traže sve sadržajniji odmor. Iako mala zemlja, Republika Hrvatska obiluje materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom te turističkom ponudom koja može upotpuniti i zadovoljiti raznolike turističke potrebe. Zahvaljujući bogatoj povijesti, na teritoriju Republike Hrvatske postoje brojni kulturno-povijesni ostaci koji su zaštićeni zakonom. Budući da kulturna baština predstavlja identitet nekog naroda, pokrenuti su određeni programi za zaštitu kulturne baštine. Svjetska baština pod UNESCO-ovom zaštitom predstavlja lokalitete jedinstvene ljepote i vrijednosti. Kako bi određeni lokalitet bio uvršten na Popis, mora proći strogi proces odabira na temelju kriterija. Od 1972. godine otkad je potpisana Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, na UNESCO-ov Popis dodan je 1121 lokalitet od kulturnog i prirodnog značaja. Od 1121 svjetskog lokaliteta, na Popisu se nalazi osam hrvatskih lokaliteta, a to su: Stari grad Dubrovnik, Povijesni kompleks Splita i Dioklecijanova palača, ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, povijesna jezgra Trogira, Katedrala sv. Jakova u Šibeniku, Starogradsko polje, Stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. st. u Zadru i Šibeniku. Bez obzira na to s kojeg se gledišta promatra turizam, kulturna baština oduvijek je uključena u temeljnu turističku ponudu kao glavni element turističkog proizvoda nekog područja, stoga kulturni turizam postaje sve važniji kriterij za vrednovanje turističke ponude određenog područja. Za kvalitetniju zaštitu i promociju kulturne baštine potrebno je u što većem obujmu obrazovati i motivirati stanovništvo o važnosti očuvanja i vrednovanja kulturne baštine kako na nacionalnoj tako i na globalnoj razini.