Inovativne, visoko rizične tvrtke koje su u fazi razvoja proizvoda ili istraživanja tržišta nazivaju se start-upima. Većina ih posluje u tehnološkom sektoru; međutim, nisu svi tehničkog karaktera. Globalno gledano start-upovi su obično locirani u velikim urbanim područjima, gdje postoji više institucija koje podržavaju koncepte razvoja modernih rješenja. Inovativni pothvati raskidaju se s tradicionalnim poslovnim modelom, već radije prodaju svoje proizvode ili usluge softvera kao usluga, e-trgovine, tržnice, web usluga ili mobilnih aplikacija. Riječ pokretanje povezana je s uvođenjem nečeg novog na tržište. Najčešća definicija inovacije je ona koju je skovao austrijski ekonomist Joseph Schumpeter. Definirao ju je kao „uvođenje novog proizvoda, nove proizvodne metode, otkriće novog tržišta, razvoj novih izvora opskrbe sirovinama i uvođenje nove organizacije ili funkcioniranja tvrtke. Ovaj je pojmovni element neophodan za razvoj novoosnovanih poduzeća, ali da bi mogli slobodno funkcionirati i razvijati se, između ostalog ovise o dostupnosti izvora financiranja. Njihova jedinstvenost ogleda se u izboru financijskih izvora, kao i u mogućem većem povratu ulaganja. Alternativni oblici prikupljanja kapitala za osnivanje i razvoj poslovanja njihova su posebnost, jer tvrtke temeljene na tradicionalnom poslovnom modelu imaju različitu strukturu vlasničkog udjela. Prema više studija o problemima start-upova, proizlazi da je novac od glavni problem koji priječi da ideje postanu stvarnost. Nesumnjivo je da je ovo područje neophodno kako bi mlada tvrtka nesmetano poslovala. Struktura financiranja neprestano se mijenja, a to pozitivno utječe na stvaranje start-upa. Osiguravanje financiranja za start-up u ranoj fazi osigurava se iz internih izvora. Nositelj osigurava početni kapital, zajedno s novčanim sredstvima od obitelji i prijatelja. Kako tvrtka raste i treba joj dodatnih izvora kapitala, trebat će vanjski izvori financiranja: poslovni zajam od banke, programi / potpore koje financira država, profesionalni ulagači (poslovni anđeli kapitalisti i korporativni investitori), početna javna ponuda (IPO) i tržišta dionica. Financiranje dostupno start-upu ovisi o njegovom dugoročnom potencijalu. Postoje tri vrste novoosnovanih poduzeća, neprogresivna poduzeća dostatna za održanje životnog stila, poduzeća sa srednjim tržištem i potencijalnim visokim rastom.