U radu se daje uvid u teorijska znanja iz područja menadžmenta ljudskih potencijala. Cilj je rada teorijskim pristupom prikazati ulogu sustava upravljanja ljudskim potencijalima u jednoj od trenutno najbrže rastućih industrija, sportskoj industriji. Iako razvoj tehnologija pozitivno utječe na razvoj sportske industrije, čime se povećava i njezin utjecaj u današnjem društvu, značaj ljudskog kapitala i dalje je ogroman. On predstavlja najvažniji kapital kojim sportska industrija raspolaže jer su ljudi ključan čimbenik procesa s kojima se susreće. Oni svojim znanjem, kvalitetom i motivacijom stvaraju sportski proizvod, uslugu ili doživljaj. U dinamičnim uvjetima današnjice mijenjaju se uvjeti poslovanja, a za sportsku industriju specifično je kako je upravo ljudski kapital vrlo često ograničavajući faktor razvoja jer nedostaje stručnih znanja i iskustva u vođenju sportskih organizacija. Osobito se to odražava na kvalitetu i konkurentnost te u konačnici na uspješnost poslovanja. S obzirom na sve navedeno menadžment ljudskih potencijala nalazi se pred novim izazovima i mora iskoristiti sve dostupne resurse na optimalan način, a prvenstveno se misli na ljudske potencijale. Ljudski potencijali, prema Bahtijarević-Šiber (1999), označavaju ukupna znanja, vještine, sposobnosti, kreativne mogućnosti, motivaciju i odanost kojom raspolaže neka sportska organizacija. U radu se detaljno analiziraju ključni elementi sustava upravljanja ljudskim potencijalima, odnosno znanja i vještine zaposlenih, te primjena istih na specifične karakteristike sportske industrije. Posebna tema ovog rada najnoviji su trendovi u menadžmentu ljudskih potencijala u sportskoj industriji. Pritom su izdvojeni oni najvažniji i najutjecajniji koji mijenjaju model budućeg razvoja ljudskih potencijala i poslovanja sportskih organizacija.