Abstract | Suvremeno stanovanje danas je pitanje načina i stila života te ono ne obuhvaća samo najmodernije i najkvalitetnije materijale, moderno oblikovanje arhitekture, profinjene, tehnološki visoko kvalitetne unutarnje prostore i tehnički kvalitetne detalje izvedbe, već i sve višu energetsku učinkovitost. Način života u skladu s prirodom i briga o budućim generacijama kao i zdrav planet Zemlja koju im ostavljamo u nasljeđe, obveze su koje mi danas preuzimamo u kontekstu održivog razvoja. Nedvojbeno je da se u nekim ne tako davnim vremenima živjelo rastrošno pogotovo s gledišta graditeljstva gdje se gradilo visinski u nedogled, trošilo se velike količine materijala, neobnovljivih izvora energije, u volumenima koji možda i nisu u najboljem skladu s čovjekovim mjerama i potrebama, već ih nekoliko puta premašuju, bez razmišljanja o gubicima energije, te potrošnji i načinu održavanja zgrade kao ni odlaganju iskorištenoga građevinskog materijala i ponovnoj upotrebi – reciklaži.
Svojim razvojem čovjek je mijenjao svijest i način života. Od prvobitnih zajednica, kroz kameno doba, do drevnih civilizacija Mezopotamije, Egipta, Kine, Indije pa preko antičke Grčke i Rima, srednjeg vijeka, novog i najnovijeg doba, do današnjeg dana, čovjek je nastojao stvoriti prostor koji će ga štititi i u kojem će se osjećati ugodno. Ovisno o povijesnom razdoblju i stupnju razvijenosti, postoje različitosti stvaranja stambenog prostora.
Variranje od krajnje jednostavnosti i zadovoljavanja nužnosti do krajnje rastrošnosti, pa sve do granice kiča, svojstveno je današnjem poimanju stanovanja. Ovisi o svijesti i razvojnom putu čovjeka kao pojedinca, dok je u stvarnosti esencija i egzistencija čovjekova postojanja i stanovanja ostala ista. |