Otpad predstavlja jedan od najvećih problema današnjeg društva. Još veći problem od otpada je čovjekovo neznanje o funkcioniranju prirode jer je čovjek svojim dosadašnjim ponašanjem pokazao da prirodu, osobito oceane, smatra velikim plavim kontejnerom u koji može odbaciti sve ono što mu više nije potrebno. Život na Zemlji odvija se u krugovima, sunce kruži oko Zemlje, voda morske struje, također, kruže, a jedino otpad nigdje ne kruži. On se gomila i postaje opasan za prirodu, životinje i ljude jer raspadanjem otpada nastaju otrovi koji zagađuju zrak, more i vodu. Poseban problem u otpadu predstavlja velik udio plastike i proizvodi od plastike. Morske struje, vjetar i sunce utječu na odbačenu plastiku u oceanima tako da velike komade usitne na komadiće od samo nekoliko mikrometara, a tako usitnjena plastika postaje smrtonosna klopka za neke morske životinje koje ju zbog njezinog izgleda zamijene za hranu i uguše se. Usitnjena plastika taloži se i na morskom dnu, a takve nakupine sprječavaju prodor kisika koji je neophodan za život algi, nepokretnih i slabo pokretnih životinja te biljaka koje žive na morskom dnu i koje uslijed nedostatka kisika slabe i ugibaju. Jedno od najopasnijih svojstava mikroplastike je to što na sebe privlači i veže druge toksične spojeve koji ulaze u probavni sustav morskih organizama i prenose se hranidbenim lancem sve do čovjeka. Plastika kao materijal teško da će biti i u budućnosti izbačena iz proizvodnih procesa čovjeka jer se kao materijal, u odnosu na druge materijale, nameće brojnim prednostima.