Etika je splet pisanih pravila kojima se određuje ponašanje pojedinaca ili skupine ljudi u različitim područjima međuljudskih odnosa. Prema tome, etika je znanost o moralu, koji ima zadatak ne samo da nas upozna s tim što je moral, nego koje su njegove komponente te da zauzme kritičko stajalište prema postojećoj moralnoj praksi. Poslovna etika primjenjuje načela na poslovanju kako bi utvrdila što je ispravno, a što pogrešno u poslovanju. Društveno odgovorno poslovanje vrlo je širok pojam, kojeg određuju mnoge definicije. Prema Krkaču društvena je odgovornost obveza ljudi u poslovanju s ciljem ostvarivanja profita te pozitivnog utjecaja na društvo kako bi se minimizirali negativni utjecaji. Društvena odgovornost podrazumijeva razlikovanje pravog od krivog i činjenje onog pravog. Dok društveno odgovorno poslovanje je aktivnost koju provode skupine ljudi unutar poduzeća, a s čijom primjenom poduzeće pridonosi održivom razvoju. Vodičem društvene odgovornosti prikazuje se što je dobro učiniti i što se može učiniti, ali se ne preporučuje koji alati da se koriste. Vodič može pokazati na kojem se stupnju poduzeće u ovoj situaciji nalazi. U društvenom odgovornom poslovanju razlikujemo dva modela, a to su: stockholder i stakeholder model. Stockholder je model kroz koji se društvena odgovornost najbolje ispunjava ako se vodi račun o interesima dioničara, dok kroz stakeholder model su grupe o kojima ovisi opstanak poduzeća,te takve grupe mogu utjecati na poduzeće. To su grupe od javnog interesa, lokalna društva, trgovačka udruženja i slično. Postoje četiri vrste društvene odgovornosti: ekonomska odgovornost, zakonska odgovornost, etička odgovornost i filantropska odgovornost. Razlikujemo črtiri vrste strategije društvene odgovornosti: opstruktivna strategija, defenzivna strategija, adaptivna strategija i proaktivna strategija. Kako bi doprinijeli etikom poduzeća i društvena odgovornost koriste se četiri mjere, a te mjere su: vođenje pomoću primjera, etički kodeks, etičke strukture, etički treninzi i etičke vruće linije, te „zviždaći“. U Hrvatskoj ne postoji zakon koji se odnosi na društveno odgovorno poslovanje, ali postoje područja poput zaštite okoliša koja propisuju stroge norme.