Tema socijalizacije kroz sport govori o odnosu sporta i društva te pokušava unaprijediti njihovu povezanost u modernom društvu. S napretkom društva sport se više ne definira samo kao igra, već teži dokazivanju uspjeha, jačanju psihofizičkih sposobnosti i jačanju zdravlja. Sociologija sporta obuhvaća teme sporta kao činitelja društva, proizvoda društva i njegovog razvoja, društvene odnose u sportu te odnos cjelokupne zajednice prema istom, društveni položaj sportaša i ostalih sudionika te ostale srodne teme. Sport je grana koja povezuje mnogo funkcija koje su međusobno povezane. Jedna je od najvažnijih upravo društvena koja je opet individualna ovisno o vrsti sporta, njegovom karakteru isto kao i o osobi koja dobrovoljno ulazi u taj svijet. Danas je sport temeljna društvena grana u koju su indirektno uključeni različiti profili znanstvenika, kako kineziologa, tako i sociologa, psihologa, medicinskog osoblja i drugih. Sport je neodvojiv od strukture društva, obitelji, gospodarstva, medija, politike, obrazovanja ili religije. Djeca koja se od najranije dobi bave nekim sportom, stječu brojna pozitivna ili negativna iskustva koja im pomažu da odrastu u socijalno i moralno odgovorne mlade ljude. Samodisciplina, timski rad, tolerancija i uvažavanje rezultati su uključenosti u neku sportsku aktivnost od rane dobi. Ulazak u sportske aktivnosti u veoma ranoj dobi zadaje problem ovisnosti djeteta o roditelju gdje roditelj s jedne strane može imati ispravno mišljenje i stav o ulozi sportske aktivnosti za svoje dijete, no s druge strane čest je slučaj pogrešnog usmjeravanja djeteta radi njihovih neostvarenih snova, drugačijih stavova i želja ili nešto slično.