Međimurje je u vrijeme hrvatske administracije bilo najrazvijenije područje Varaždinske županije te jedno od razvijenijih u tadašnjoj civilnoj Hrvatskoj. Međimurska nalazišta nafte najstarija su nalazišta u Hrvatskoj. Međimurci su se i među prvima u Europi koristili naftom. To se već zbivalo kako kažu najstariji poznati zapisi, negdje u drugoj polovini XVII. stoljeća. Međimurci su koristili naftu kao kolomaz za ležajeve svojih kola i poljoprivrednih strojeva, ili kao mast za liječenje kožnih bolesti ljudi i stoke. Grof Juraj Feštetić je prvi vadio naftu u Međimurju. Kao početak privrednog korištenja nafte u Peklenici, uzima se 1856. godina. U to vrijeme još se nije bušilo na naftu, nego je to bio rudarski način dobivanja nafte. Od 1885. – 1899. godine izbušene su prve bušotine u Međimurju. U Peklenici je Wilhelm Singer izbušio tri bušotine, a Stavenov u Selnici četiri bušotine. Godine 1895. Stavenova prava otkupio je W. Singer. Wilhelm Singer je na području Peklenice i Selnice bušio do 1911. godine. Te je godine London – Budapest Oil Syndicate sklopio ugovor sa Singerom, po kojem je firma dobila pravo raspolaganja rudnim poljima i bušenja na Singerovim samorovovima. Ugovor je prekinut 1914. godine. Za vrijeme Prvog svjetskog rata sve bušaće aktivnosti su obustavljene, jedino se pod Singerovom upravom proizvodila nafta. Krajem rata u Međimurju su bile zatrpane i oštećene sve proizvodne bušotine. Poslije rata nova država SHS donijela je Zakon o istraživanju nafte i plina i njihove eksploatacije, te davanje povlastica za to istraživanje i eksploataciju. Na temelju tog Zakona na području već poznatih naftnih nalazišta osnovano je 1923. godine poduzeće Međimursko petrolejsko d.d. Selnica. Međutim ova kompanija je pomalo rasprodavala te koncesije pa se do Drugog svjetskog rata na naftnim poljima u Međimurju izmijenilo čak sedam različitih vlasnika dionica iz inozemstva, od kojih mnogima i nije bio cilj da ulažu u istraživanje, već da kratkoročno izvuku što više profita od eksploatacije nafte ili preprodaje svojih koncesija. Jugoslavenski kombinat za naftu i plin – Proizvodnja nafte Lendava zadnji izvodi radove na području Peklenice i Selnice. Eksploatacija nafte na tim nalazištima završava 1950.-tih godina. U sljedećim godinama na području Međimurja obavljaju se razni istražni radovi, buše se duboke bušotine, ali nije bilo nikakvih nalazišta od gospodarskog značaja. U većini bušotina su pronađeni samo tragovi plina. Tek je 1974. godine izbušena bušotina Mihovljan u kojoj su otkrivene količine nafte i plina od gospodarskog značaja. Predviđanja su takva da će se plin proizvoditi u većim količinama, nego nafta. Danas na području Međimurja imamo samo nalazišta plina.