Život u suvremenom društvu donosi brojne promjene pa tako i promjene u poimanju pismenosti. S pojmom pismenosti i dalje se povezuje temeljna ili osnovna pismenost, a odnosi se prvenstveno na vještine čitanja i pisanja te na numeričku pismenost. Međutim, u moderno doba sve je veći broj informacija dostupnih u digitalnom obliku te se javlja novi pojam „pismenosti 21. stoljeća“ koji podrazumijeva vještine komuniciranja, korištenja suvremenom informacijskom i komunikacijskom tehnologijom, kvalitetno razumijevanje prirodnih i društvenih zbivanja, sposobnost rješavanja problema i informirano donošenje odluka, timski rad te osposobljenost za cjeloživotno učenje. Novo informacijsko okruženje uzrokovalo je pojavu novih vrsta pismenosti gdje posebno mjesto zauzima informacijska pismenost. Sve su veći zahtjevi koji se moraju usvojiti i primijeniti, a informacijska pismenost je prepoznata kao neophodna vještina u procesu cjeloživotnog učenja te predstavlja temelj funkcioniranja u današnjem društvu. Naime, dosadašnje formalno, tradicionalno obrazovanje gdje se znanje prenosi s „učitelja na učenika“ više nije dostatno u suvremenom društvu te se stalno mora nadograđivati novim spoznajama. Obrazovanje je jedno od temeljnih stupova svake zajednice, društva, države pa čak i cijelog svijeta bez kojeg nema ni osobnog ni društvenoga napretka. Iako su se studenti na hrvatskim fakultetima u globali pokazali informacijski pismenima, još uvijek ima mnogo prostora za njihov daljnji napredak. Posebne se razlike očituju kod studenata različitih studijskih usmjerenja, studenata s boljim prosjekom ocjena te kod studenata viših godina studija. S obzirom na sve rečeno odlučili smo provesti istraživanje o kompetencijama informacijske pismenosti studenata MEV-a te se u radu prikazuju rezultati anketnog istraživanja studenata Međimurskog veleučilišta u Čakovcu u svrhu navedene teme.