Ovaj rad rađen je sa svrhom provođenja analize potrebne godišnje toplinske energije za četiri karakteristične zasebne stambene jedinice unutar jedne višestambene zgrade u kontinentalnoj Hrvatskoj, s obzirom na položaj stana unutar zgrade i orijentaciju. Usporedba je rađena kako bi se utvrdile razlike u potrebnoj energiji za grijanje, a to je podatak koji može biti bitan prilikom kupovine ili najma stambene jedinice, može pomoći u određivanju same cijene metra kvadratnog stambenog prostora, ali i pomoći pri izradi projekcije godišnjih troškova režija za kućanstvo jedne obitelji koja planira živjeti u jednoj takvoj stambenoj jedinici. Uz ukupnu količinu toplinske energije napravljen je i proračun specifične godišnje potrebe za grijanje svake zasebne stambene jedinice te je temeljem nje svakoj jedinici dodijeljen energetski razred koji ovisno o tlocrtnom položaju stana, etaži na kojoj se nalazi i njegovog orijentaciji varira od energetskog razreda C do energetskog razreda A+. Iz navedene razlike u energetskim razredima vidi se da smještaj i orijentacija uvelike doprinose energetskim svojstvima stanova jer su stanovi u prizemlju, naročito uglovni stanovi koji su orijentirani na više strana svijeta, puno niže rangirani po energetskom razredu od stanova na katovima zgrade. To je zbog ukupne površine građevnih dijelova, koji čine vanjsku ovojnicu zasebne stambene jedinice koja se promatra, koji graniče s vanjskim negrijanim prostorom, zbog čega imaju veće gubitke toplinske energije od stanova s manjom izloženom površinom koji se nalaze na katu te su s više strana okruženi grijanim prostorima susjednih stambenih jedinica. Analiza je pokazala da svaka stambena jedinica unutar višestambene zgrade ima drugačija energetska svojstva pa bi zbog toga prilikom kupnje stana trebalo imati uvid u energetski certifikat svakoga pojedinog stana, a ne prosjek kompletne zgrade jer se vrijednosti razlikuju. U Hrvatskoj većina postojećih zgrada ne zadovoljava ni tehničke propise iz 80-ih godina i nije se vodilo računa o energetskoj učinkovitosti pa je stanje vrlo loše. Zbog toga se zadnjih godina uvođenjem tehničkih propisa i državnih subvencija pokušava preokrenuti situacija kako bi se uz nove zgrade, koje moraju zadovoljavati tražene propise, na zadovoljavajuću razinu podigle i postojeće zgrade, čime bi se smanjio udio energije koji se koristi u stambenom sektoru, a time i smanjile emisije štetnih plinova u okoliš.