Tema završnoga rada je kako projektirati održivu obiteljsku kuću u obiteljskom održivom stambenom naselju. Kako planirati, ne samo godinu dana unaprijed, već cijeli životni ciklus, od mladoga bračnoga para, pa do četveročlane ili višečlane obitelji. U svakidašnjici izgradnja novih stambenih kuća često podrazumijeva kuću velike tlocrtne površine s velikom okućnicom. To su najčešće želje mladih investitora koji osmišljavaju svoj prostor za život. Pritom nisu svjesni, ili jednostavno nemaju mogućnosti razmisliti i pojmiti, da svaki m2 projektiranoga i izgrađenoga prostora predstavlja veliko opterećenje u pogledu troškova korištenja i održavanja, a okućnica zahtijeva velika financijska, ali i vremenska odricanja. U skladu s održivim razvojem potrebno je svakako razmišljati o izgradnji odgovarajućega stambenoga prostora koji se može koristiti i održavati u skladu s načelima održivosti – na prvom mjestu to podrazumijeva veličinu stambenoga prostora u skladu sa stvarnim potrebama, kvalitetno projektiranje i izgradnju zgrade sa što višim energetskim razredom, sa što manjim zagađenjem okoliša, te oslanjanjem na obnovljive izvore energije kojim će se zadovoljavati energetske potrebe zgrade. Ovim radom prikazan je način projektiranja obiteljske kuće koja se može lako izvoditi čak u pet različitih varijanti s obzirom na potrebe korisnika/investitora. Pritom se svih pet varijanti oslanja na jedinstveni idejni projekt, kojim se predviđaju tipske funkcionalne jedinice etažno organizirane, tako da se radi zapravo o mogućnosti izgradnje stambene obiteljske zgrade prema izboru etaža. Projektiranim arhitektonskim idejnim rješenjem može se formirati i cijelo stambeno naselje, s relativno manjim građevinskim parcelama, ali s dovoljno zelenoga prostora za stanare jer su „zelene oaze“ projektirane na prostoru ravnoga krova svake zgrade. Održivo stambeno naselje može se sastojati od svih predviđenih pet modela stambenih obiteljskih kuća, ovisno o potrebama tržišta. Isto tako, u različitim životnim razvojnim etapama moguće je izvršiti i zamjenu kuća, pa ponovo živjeti u skladu s aktualnim potrebama. Na taj način osiguran je razvoj i rast stambenog prostora u skladu sa stvarnim potrebama i nema „neodrživoga“ stanovanja.