Žene su, u prošlosti, do nedavno imale samo ulogu majke, supruge i domaćice, no u novije vrijeme to se znatno promijenilo nakon što su odlučile kako više neće biti potlačene i smatrane manje vrijednima od muškaraca. Neki od primjera su predsjednica Republike Hrvatske gđa Kolinda Grabar – Kitarović, ministrica znanosti i obrazovanja gđa Blaženka Divjak i druge. Iako se teži postizanju ravnopravnosti, problematika žena u Republici Hrvatskoj vezana uz rukovodeće pozicije i dalje je dosta izražena. Muškarci u tom segmentu uvelike prednjače, što mogu dokazati i statistički podatci (samo 23% žena nalazi se na rukovodećim pozicijama najviše razine). Razlika je vidljiva i u politici Republike Hrvatske gdje žene čine samo 19% Hrvatskog sabora. Odbor za ravnopravnost spolova od 2000. godine potiče žene na zapošljavanje u poduzetništvu, menadžmentu, kao i na samozapošljavanje. Usprkos sve češćem uključivanju žena u poduzetništvo i menadžment te raznim mjerama i poticajima, u državi je još uvijek vidljiva diskriminacija koja se manifestira kroz plaće. Statistika pokazuje kako žene čine 65% zaposlenih u javnom sektoru, a razlike između njihovih i plaća muškaraca iznose čak i do 13,3%. Zaposlenost žena u menadžmentu manifestira se kao oblik borbe protiv obiteljskog nasilja, pošto žene menadžerice imaju vlastitu ekonomsku samostalnost zbog koje ne ovise o muškarcima čime se smanjuje mogućnost da one i njihova djeca postanu žrtve obiteljskog nasilja. Kroz rad će se objasniti pojam menadžmenta, njegove funkcije i razine te način vođenja poslovanja uspješnog menadžera. Također, važno je naglasiti analizu obrazovanja i karijera te spomenuti razlike u plaćama žena i muškaraca. Kroz primjere poznatih hrvatskih menadžerica želi se prikazati potencijal njihovoga uspješnog poslovanja. Naime, u nekim segmentima vođenja, dokazano je da su žene uspješnije od muškaraca.