Cijeli svoj život pojedinac donosi odluke. Ekonomija u suštini promatra pojedinca, kako se ponaša, kako donosi odluke i kako njegovo ponašanje u konačnici utječe na ostale sudionike na tržištu. Prema klasičnoj teoriji, pojedinac je smatran homo oeconomicusom, odnosno sve donesene odluke u skladu su s ekonomskom racionalnošću i maksimizacijom koristi. Međutim, razvijanjem bihevioralne ekonomije model racionalnog čovjeka zamijenjen je modelom stvarnog čovjeka. Ljudi donose odluke, a u tom su procesu pod utjecajem događaja iz okoline. Na njih utječe mjesto, vrijeme i način donošenja odluka te njihove emocije. Bihevioralna ekonomija kroz psihološke, kognitivne, emocionalne i kulturne čimbenike promatra donesene odluke pojedinaca. Cilj ekonomije i bihevioralne ekonomije je isti, a to je razumijevanje ekonomskih odluka pojedinaca. Bihevioralna ekonomija istražuje granice racionalnosti ljudi, a rezultati se mogu primijeniti u gotovo svim područjima odlučivanja i ljudskog života općenito. Iz tog saznanja javlja se uska veza bihevioralne ekonomije i javnih politika. Javne su politike kontinuirani procesi u čijem oblikovanju, provedbi, praćenju i poboljšavanju sudjeluju sve društvene snage – predstavnici javnog, poslovnog i civilnog sektora. Cilj javne politike jest postizanje rješenja za javno definirane ciljeve, a sve to za dobrobit pojedinca odnosno zajednice. U oblikovanju ciljeva javnih politika ključna je analiza postojećeg stanja zajednice, formiranje i analiza problema te jasno definiranje poželjnog budućeg stanja. U posljednje vrijeme sve više vlada oslanja se na bihevioralnu ekonomiju kako bi se potaknula društveno poželjna ponašanja i razvila rješenja prilagođena potrebama i navikama ljudi. Sve više vlada shvaća važnost takvih razmatranja i donošenja odluka te osniva posebne timove za primjenu bihevioralne ekonomije u kreiranju javnih politika, odnosno organizacije koje potiču pojedince na određenu akciju koja pridonosi dobrobiti zajednice.