Ovaj rad razmatra značaj ili ulogu osobnog identiteta kao sredstva uvjeravanja u djelatnosti odnosa s javnošću. Oblikovanje osobnog identiteta složeni je proces koji je uvjetovan raznim čimbenicima, kao što su karakteristike nečije ličnosti, raznim okolnostima i okruženjem te specifičnim znanjem stečenim obrazovanjem i praksom. Drugim riječima, žele li se stvoriti poželjni odnosi i pojačati značenja u različitim kontekstima potrebno je ponuditi koncept što prihvatljivijeg usklađivanja s drugima. Te druge čine različite ciljne javnosti koje onda mogu kroz stvoreni odnos i komunikaciju lakše i bolje pratiti, tumačiti, promatrati, učestvovati, podržavati (ili se protiviti) ponuđene koncepte te formirati svoja vlastita tumačenja odaslanih poruka. Kroz takvu vrstu interakcija može se stvoriti posebna ili prikladna atmosfera koja potiče na razmjenu mišljenja i emocija. Stvoreni odnos dobiva na svom značenju u onoj mjeri u kojoj je omogućeno međusobno razumijevanje stanovitog broja činjenica koje čine jednu kombinacijsku ili komunikacijsku cjelinu. Dakle, uupravljanje svojim identitetom u određenim okolnostima ne znači ništa drugo nego sposobnost definiranja svoje pozicije kroz usmjeravanje vlastitog ponašanja. Ukoliko to stručnjak za donose s javnošću radi na odgovarajući način, odnosno sposoban je razumjeti, priznati i prihvatiti vlastite potencijale i ograničenja te ih zna na pravi način prilagođavati određenim okolnostima, stvara pretpostavke za uspješno formiranje osobnog imidža. A to mu onda omogućava uspješnije rješavanje složenih, raznovrsnih i slojevitih zahtjeva i problema s kojima se susreće u svom poslovanju. U okviru razmatranja zadane teme provedeno je i istraživanje kroz intervju intervju sa Dariom Trnkom, voditeljem odjela za odnose s javnošću u Hrvatskoj turističkoj zajednici, Krešimirom Macanom, direktorom agencije Manjgura za odnose s javnošću te Aleksandrom Kolarić, direktoricom agencije Quadrans.