ZOI igre u Sarajevu zasigurno su jedan od najvećih događaja koji je održan na području bivše Jugoslavije. Iako su održane 1984. godine, ideja je nastala već 13 godina ranije, u mislima Ljubiše Zečevića, koji je 1971. godine u javnost iznio projekt održavanja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Sam projekt je ipak u javnost iznešen veoma stidljivo i bez velike pompe, popraćen posprdnim komentarima i ocjenama da Sarajevo nema šanse dobiti domaćinstvo. Usprkos tome, kandidatura je službeno podnešena 4. studenog 1977. godine. Nevjerica i skeptičnost su tada bili glavni osjećaji svih građana tadašnje Jugoslavije kada je riječ bila o toj kandidaturi. No, neizostavna medijska pompa niti u tome slučaju nije izostala. Prije, za vrijeme i nakon ZOI u Sarajevu objavljeno je više od 25 000 članaka u svijetu na tu temu, dok je brojka novinskih članaka na području bivše Jugoslavije i do četiri puta veća. Kada je 1978. godine MOO na sjednici u Ateni donio odluku da Sarajevo postaje domaćin ZOI 1984. godine, nevjerica i skeptičnost su se pretvorili u radost i euforiju, koji su doživjeli svoj vrhunac 8. veljače 1984., kada su ZOI u Sarajevu i službeno otvorene, a tome u prilog idu i sljedeće brojke: 7 852 radnika je akreditirano na otvorenju igara, od kojih je njih 2 204 bilo novinara iz čak 41 zemlje, njih 409 su bili fotoreporteri, a ostali su bili radnici različitih zanimanja u području medija i medijskog izvještavanja. Mnogi su rekordi srušeni tokom jedanaest dana održavanja igara, a jedan od njih je i broj posjetioca, kojih je na Malom polju na planini Igman u vrijeme održavanja skijaških skokova bilo više od 75 000, što je još jedan podatak koji podupire teze da su upravo ZOI u Sarajevu jedne od najbolje organiziranih i najposjećenijih u povijesti OI do tada. Tome u prilog ide i čuvena rečenica Juana Antonia Samarancha, koji je na zatvaranju igara rekao kako je Sarajevo najbolji organizator Zimskih olimpijskih igara do tada u njihovoj povijesti.