Cilj ovog završnog rada je utvrditi vrste dužničkih vrijednosnih papira kojima se trguje na tržištu kapitala u Hrvatskoj – Zagrebačka burza d.d., te njihovu važnost za razvoj tržišta kapitala. Isto tako obuhvatit će se i vlasnički vrijednosni papiri u smislu usporedbe s dužničkim vrijednosnim papirima. Nakon definiranja i analize specifičnosti vrijednosnih papira detektirati će se tipični izdavatelji, te će se utvrditi da li poduzeća odabiru dužničke vrijednosne papire i u koje svrhe se obično izdaju. Što se tiče tržišta kapitala, nastoji se definirati podjela samog, specifičnosti njegova razvoja i zakonski okviri. Specifični ciljevi odnose se na vrednovanje dužničkih vrijednosnih papira. Kod analize obveznica, objašnjava se važnost i načini određivanja cijena te kako na njih utječe ponuda i potražnja na tržištu kapitala. Kao primjer, spominje se i način trgovanja obveznicama na burzi. Navest će se i analiza ostalih dužničkih vrijednosnih papira kojima se trguje na Zagrebačkoj burzi d.d.; komercijalni zapisi te strukturirani vrijednosni papiri. Analizom se dolazi do zaključka da je na Zagrebačkoj burzi d.d. tek neznatan promet strukturiranim vrijednosnim papirima u odnosu na ostale vrijednosne papire, dok se prometi dužničkim vrijednosnim papirima obavljaju tek u manjoj mjeri u odnosu na vlasničke vrijednosne papire, tj. dionice. Zaključno, dužnički vrijednosni papiri su pogodan način za ulaganje iz razloga što imaju niski rizik ulaganja te se lakše plasiraju na tržište kapitala. Iako se uvijek javljaju nove emisije na Zagrebačkoj burzi d.d., dužnički vrijednosni papiri još uvijek u Hrvatskoj nemaju važnost koju bi trebali imati. Poduzeća koja se ne odlučuju na financiranje putem emisija vrijednosnih papira i dalje se okreću bankarskim kreditima kao nepovoljnom načinu prikupljanja financijskih sredstava za podmirenje obveza te nesmetano obavljanje svoje djelatosti. Izdavanje obveznica i dalje se prepušta državnim institucijama.