Ovim se radom nastoji prikazati pozicioniranje ženskog nogometa u okolinu s dva aspekta: upravljanja, odnosno vođenja te samog sudjelovanja u natjecanju, tj. igranja. Oboje podrazumijeva brojne probleme, traži odricanja i posvećenost, ali pruža i veliko zadovoljstvo. Stoga ovaj rad daje puno više od jedne obične priče o ženskom nogometnom klubu. Kao i većina klubova u našoj zemlji, ženski nogometni klubovi djeluju uglavnom kao udruge i imaju svoju određenu zakonsku regulativu koja je bitna za osobe koje njome upravljaju . O ženskom nogometu se danas vrlo malo zna, pa se po tome odmah vidi velika razlika između ženskog i muškog nogometnog svijeta. Nogometaši stječu slavu, novac i mnogo obožavatelja, dok nogometašice nemaju ni upola od toga. One imaju svoj posao uz koji treniraju, i svega 20-tak gledatelja na utakmicama, što je na neki način ponižavajuće i obeshrabrujuće, no djevojkama ni to ne predstavlja prepreku da uživaju u onome što vole i znaju. Njima nije toliko važno što će reći svijet i mediji te kakvo će mišljenje steći. Njima je važno vlastito mišljenje i vlastito zadovoljstvo, na što u konačnici ni mediji ni svijet ne ostaju ravnodušni, već mijenjaju svoje stavove i razmišljanja. Upravljanje sportskom udrugom – ženskim nogometnim klubom nije nimalo lak posao, počevši od samih kadrova koji bi u svemu tome htjeli izvući neku korist za sebe, pa financija koje su minimalne, a troškovi i oprema skupi, zatim organizacije koja iziskuje vrijeme i sposobnost prilagodbe raznim uvjetima, te samih igračica i odnosa unutar kluba. Sve su to poteškoće s kojima se susreće vodstvo ženskog nogometnog kluba, ali i igrački kadar u nekim manjim sredinama, a ovaj ih rad problematizira. Iskustvo je pokazalo da mladi ljudi mogu biti uspješni i kvalitetni vođe, ali ih okolina ne prihvaća najbolje, posebice ako se radi o ženi u muškom svijetu.