Medicinski otpad je otpad koji nastaje prilikom pružanja zdravstvenih usluga, a osim neopasnog može biti i opasan. Prema Pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom NN 72/207 je definiran kao otpad nastao prilikom pružanja njege, zaštite i očuvanja zdravlja ljudi i/ili životinja; otpad nastao u istraživačkim djelatnostima kao i otpad nastao prilikom pružanja različitih usluga kod kojih se dolazi u kontakt s krvlju i/ili izlučevinama ljudi i/ili životinja. [3] U RH medicinskim otpadom se gospodari prema posebnim propisima, za proizvođače, obrađivače i prijevoznike. Medicinski otpad pri izvozu podliježe notifikacijskom postupku, a dijeli se na opasan (infektivan, kemijski, patološki, citostatici i citotoksici, oštri predmeti, farmaceutski…) i neopasan (krpe, pelene, tupferi, oštri predmeti, patološki i bilo koji otpad koji nema neko od opasnih svojstava). Proizvodnja medicinskog otpada, prema podacima ROO-a sa AZO u blagom je rastu, dok gospodarenje otpadom kasni u razvoju za EU. Svi koji su u kontaktu sa medicinskim otpadom, potencijalno su izloženi raznim rizicima po zdravlje, to su najčešće zaposlene osobe u zdravstvenim ustanovama. Najčešći rizici su rizik od traume, infekcije i kemijski rizici. Neki od patoloških mikroorganizama su HIV, Hepatitis B, Hepatitis C, HN1 virus (ptičja gripa), Streptococcus, Salmonella… Medicinskim otpadom gospodari se putem NRT (najbolje raspoloživih tehnologija), od kojih su najistaknutiji sterilizatori kao uređaji za obradu steriliziranjem, i spalionice koje zbrinjavaju otpad. Sterilizatori koji se u najvećem postotku koriste u RH su uređaj Newster i Ompeco-Converter. Kako bi se najkvalitetnije odabrala NRT, proizvođač mora znati kapacitet otpada, vrstu otpada (sastav), uvjete prostora gdje ga želi postaviti, te ishoditi dozvolu za gospodarenje otpadom. Nakon obrade sterilizatorom, otpad više nema opasna svojstva što se utvrđuje putem analiziranja uzorka obrađenog otpada u ovlaštenom laboratoriju. Obrada medicinskog otpada je skupa, a konačnog zbrinjavanja u RH nema.