Naš najveći učitelj je priroda i od nje možemo najviše naučiti. Čovjek se sve donedavno uklapao u prirodu, živio je s njom u neraskidivoj sinergiji, međutim moderan čovjek se otuđio od nje. Čovjek svakodnevno mijenja prirodu i s tim promjenama mijenja i samoga sebe. U toj silnoj promjeni bitna je činjenica da je čovjek shvatio važnost zakonitosti prirodne ravnoteže i svoju ulogu u trajnom čuvanju prirodnih bogatstava, kao i iskorištavanje prirode, u granicama koje neće ugroziti njezin, a time i ljudski opstanak. Prema Jakovini (2016), priroda može opstati bez čovjeka, dok čovjek, kao i društvo kakvo danas poznajemo, bez nje ne može. Potrebno je još puno rada i truda kako bi prirodi, i formalno u obliku zakona i praksi, bila priznata važnost koju ionako ima u našem životu i društvu. Hrvatski sustav zaštite prirode čini odličan okvir za učinkovito provođenje zaštite prirode jer je Hrvatska s aspekta biološke raznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Europe. Zaštita prirode i okoliša u Republici Hrvatskoj regulirana je međunarodnim ugovorima, direktivama Europske komisije te zakonima, propisima i uredbama. Temeljni propisi koji uređuju zaštitu prirode u Hrvatskoj su Zakon o zaštiti prirode, Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske, te Strategija i akcijski plan zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine. Krapinsko-zagorska županija nalazi se u sjeverozapadnome dijelu Republike Hrvatske i zauzima prostor središnje Hrvatske. Ona je zasebna cjelina koja se pruža od vrhova Macelja i Ivanščice na sjeveru do Medvednice na jugoistoku. Zapadna granica, a ujedno i državna granica s Republikom Slovenijom je rijeka Sutla, dok istočnu granicu čini porječje rijeka Krapine i Lonje. Nakon uvodnog poglavlja, koje će ukratko dati uvid u temu rada, iznošenja cilja i metodologije rada, slijedi poglavlje Pregled zaštićene prirode Krapinsko-zagorske županije. Počevši od zakonodavnog okvira zaštite prirode u Republici Hrvatskoj, objasnit će se teorijski okvir zaštićene prirodne vrijednosti, Natura 2000, te naposljetku, objasnit će se zaštićena prirodna područja Krapinsko-zagorske županije: Park prirode Medvednica, zaštićeni spomenici prirode, zaštićeni značajni krajobrazi i zaštićeni spomenici parkovne arhitekture. Slijedi poglavlje Turistička valorizacija zaštićene prirode u Krapinsko-zagorskoj županiji, u kojem će se nakon određenja definicijskog okvira turističke valorizacije dati pregled turističkih rezultata posjetitelja u 2017. godini. Naposljetku, analizirat će se turistička valorizacija zaštićene prirode Krapinsko-zagorske županije. Poglavlje šest bavi se mogućim smjerovima razvoja turizma temeljenog na prirodnoj baštini županije, pa će pobliže objasniti brend Krapinsko-zagorske županije, te ciljeve i modele rasta Krapinsko-zagorske županije. Na kraju rada iznesen je zaključak, gdje će biti dani spoznaje i ciljevi do kojih se došlo u radu, s naglaskom na činjenicu da je priroda vrlo bitan čimbenik svakog stanovnika, te da je potrebno racionalno iskorištavanje i upravljanje prirodnim resursima. To prvenstveno podrazumijeva i stvaranje turističke ponude koja će prikazati prirodne ljepote kroz turističku valorizaciju, a opet istaknuti važnost očuvanja prirode.