Kultura kao sociološki fenomen, prema jednoj od brojnih definicija, predstavlja svekoliku duhovnu, društvenu i gospodarsku aktivnost. Ona je sinonim za rezultate ljudskog stvaralaštva, posebno za sva područja umjetnosti i kreativnosti, kao i način života, tradiciju, jezik, vjeru, običaje, itd. Kultura se razvija drugačije od nekih ostalih fenomena, te je obilježena brojnom poviješću i prostorima. Ona predstavlja sve što je stvorio čovjek i što postoji kao rezultat njegovog tjelesnog i umnog rada. Većina država, koje su gospodarski i ekonomski moćne, žele sagraditi najvišu i najveću građevinu na svijetu, koja će svojom veličinom i pojavom ostavljati bez daha. Jedna od potreba čovječanstva je da gradi u širinu i visinu. Upravo to je bio izazov i kroz povijest. Povijesne, ali i suvremene građevine predstavljaju izazov, ali i nešto čime se svaka država, regija ili područje može pohvaliti. Kako bi se one očuvale za buduće generacije, potrebno ih je na neki način zaštititi. Najveća svjetska organizacija koja se bavi upravo tom problematikom je UNESCO. Ona na temelju odgovarajućih kriterija svrstava određene građevine na popis svjetske kulturne baštine. Ipak, stanovništvo Republike Hrvatske, ali i ono globalno, je vrlo malo upućeno u postojanje najvećih svjetskih građevina, a još manje u to da su neke od njih i zaštićene. Baš zbog toga, zemlje koje se imaju čime pohvaliti sve više rade na tome da svijetu na što bolji način približe kulturni turizam, ali ujedno i “divove” koji se nalaze na njihovom teritoriju. Upravo su građevine ono što ostaje budućim generacijama i što će ih podsjećati na doba kada su one izgrađene i kada se sama gradnja i arhitektura uvelike razlikovala od sadašnje. Stoga je vrlo bitno da se radi na njihovoj zaštiti i identitetu, kao vrijednom dobru kulturne baštine