Održivi razvoj i održiva gradnja dva su usko vezana i u današnje vrijeme vrlo poznata i često spominjana pojma. Njihova pojava, značenje i smisao u nekim su segmentima promijenili živote ljudi i njihov način razmišljanja. Promjene su se dogodile i u pogledu izgradnje obiteljskih kuća, načina opremanja kuća te načinu njihova održavanja. Pojavljuje se pojam pasivne kuće kao energetski štedljive kuće koja nema klasičan sustav grijanja, nego se grije upuhivanjem svježeg, čistog i toplog zraka u kuću sustavom rekuperacije zraka. Specifične su karakteristike pasivne kuće da njezina godišnja potrebna toplina za grijanje iznosi manje od 15 kWh/(m2a), zajednička godišnja potrošnja primarne energije manje od 120 kWh/(m2a), zajednička potrošnja električne energije manje od 18 kWh/(m2a), njezini toplinski gubici manji su od 10 W/m2, a zrakonepropusnost je manja od 0,6 h-1. Sve su to parametri potrošnje koji uvelike odstupaju od dosad uobičajenih podataka klasično građenih kuća. Temeljna su načela za projektiranje pasivne kuće orijentacija, oblik zgrade, temperaturno zoniranje, toplinska izolacija, vrsta i način ugradnje prozora i vrata. Sve to ima bitnu ulogu pri izgradnji pasivne kuće i znatno nam poboljšava uvjete stanovanja, ali i produktivnost te ekonomsku opravdanost održive izgradnje. Nezaobilazan i ne manje vrijedan čimbenik održive gradnje jest i utjecaj na zdravu mikroklimu u kući. Toplinski mostovi, grijanje, ventilacija i zrakonepropusnost faktori su o čijoj prisutnosti u kući i načinu njihova rada ovisi mikroklima unutarnjeg prostora kuće. Što su ti parametri bolji, kvalitetnija je i mikroklima, što znatno utječe na zdravlje ljudi koji u njoj stanuju. Zdravlje kao jedan od najvažnijih elemenata dobrog i kvalitetnog života izuzetno je bitno, a u pasivnoj je kući stvaranje ugodne i zdrave mikroklime od prioritetnog značenja. Parametri ugodnog boravka u pasivnoj kući jesu temperatura prostora, svježi zrak, postotak vlage, buka, dovoljno insolacije i dr.