Republika Hrvatska obiluje materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom s obzirom na veličinu same države. Budući da kulturna baština ima velik značaj za identitet naroda, ali i za prepoznavanje te razvoj država na globalnoj razini, pokrenuti su brojni programi za zaštitu određene materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Zahvaljujući bogatoj povijesti, na teritoriju naše zemlje postoje brojni kulturni ostaci koji su zakonom zaštićeni. Sve ukupno postoje24 dobra koja su na popisu UNESCSO-ve svjetske kulturne baštine, odnosno 14 nematerijalnih segmenata kulturne baštine i 10 materijalnih dobara.Najviše zaštićene kulturne baštine nalazi se na području jadranske makroregije, a najmanje u gorskom predjelu Hrvatske. Ipak, stanovništvo Hrvatske nije dovoljno upoznato s kulturnom baštinom. Ova činjenica stvara problem jer, ako prepoznatljivost znamenitosti nije na zadovoljavajućem stupnju na nacionalnoj razini, na globalnoj razini stupanj prepoznatljivosti je još manji.Kako bi svi kvalitetni segmenti kulturne baštine dosegli određenu razinu zaštite,potrebno je upoznati stanovništvo sa svojim kulturnim znamenitostima te poticati daljnju zaštitu i promociju takvih materijalnih i nematerijalnih dobara. Također bi se trebale provoditi kvalitetnije promotivne aktivnosti vezane uz zaštićenu kulturnu baštinu pomoću kojih bi se stanovništvo motiviralo za njezino upoznavanje.U rezultatima istraživanja koje je provedeno u sklopu završnog rada prikazano je koliko stanovništvo Republike Hrvatske poznaje materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu Republike Hrvatske koja je uvrštena u popis UNESCO-ove svjetske baštine. Isto tako, obuhvaćeno je koliko promotivne aktivnosti utječu na motiviranost stanovništva da posjećujezaštićene spomenike.