Turistička djelatnost u Republici Hrvatskoj ima izuzetno važnu ulogu u njezinom ukupnom gospodarskom razvoju s obzirom da je povezana s gotovo svim gospodarskim granama u državi. Ona u Republici Hrvatskoj sudjeluje s jednom petinom u prihodima državnog proračuna pa je stoga i predmet intenzivne zakonske regulacije. U prvom dijelu rada prikazan je povijesni razvoj zakonodavstva u području kategorizacije ugostiteljskih objekata od osamostaljenja Republike Hrvatske 1990. godine do danas. Središnji dio rada prikazuje pozitivni zakonski okvir u području kategorizacije u ugostiteljstvu, zakone i podzakonske propise, vrste ugostiteljskih objekata koji se kategoriziraju, elemente kategorizacije, minimalne uvjete, oznake kategorije, posebne standarde i kvalitetu. Zasebno su obrađene vrste ugostiteljskih objekata koji se kategoriziraju, opisani su elementi kategorizacije, oznake kategorije te oznake posebnog standarda i kvalitete. Objašnjen je postupak kategorizacije od podnošenja zahtjeva do izdavanja rješenja putem nadležnih tijela koja provode kategorizaciju. U završnom dijelu rada prikazani su rezultati provedenog istraživanja o mišljenju ispitanika o usklađenosti propisa s tržišnim trendovima na području kategorizacije ugostiteljskih objekata. Kako je u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske primijećen stalan rast turističke ponude u iznajmljivanju kategoriziranih smještajnih objekata, uglavnom fizičkih osoba, koje pružaju usluge iznajmljivanja smještajnih objekata u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, takva je vrsta turističke ponude uzeta kao područje istraživanja. Kontinentalni dio Hrvatske u turističkoj ponudi smještajnih kapaciteta, prema podacima Ministarstva turizma, značajno zaostaje za primorskim dijelom gdje je najveća koncentracija takve vrste turističke ponude. Republika Hrvatska desetljećima je bila orijentirana na kupališni turizam pa je i to jedan od razloga zašto su smještajni kapaciteti koncentrirani u primorskom području. U posljednjem desetljeću na području kontinentalnog dijela Hrvatske vidljiv je blagi pomak u povećanju turističke ponude iznajmljivanja smještajnih objekata koju pružaju fizičke osobe, no, čini se, još uvijek nedovoljno. U javnosti se često ističe kako je hrvatsko zakonodavstvo, koje regulira ovo područje turističke djelatnosti, uglavnom reaktivno te zakašnjelo reagira ne trendove koji se javljaju na tržištu. Uočeno je da primjedbe najčešće dolaze od strane iznajmljivača, a ponekad i od drugih sudionika turističkog tržišta pa je uglavnom ta populacija obuhvaćena istraživanjem. U radu je istraženo u kojoj mjeri se te tvrdnje u javnosti poklapaju sa stvarnim primjedbama iznajmljivača. U tom cilju provedeno je izviđajno istraživanje putem metode dubinskog intervjua čiji je cilj bio ocijeniti razinu nezadovoljstva iznajmljivača vezano uz neusklađenost hrvatskih propisa s novim tržišnim trendovima. U istraživanje je uključeno sedam iznajmljivača s područja Varaždinske županije koji su pristali sudjelovati u istraživanju, a koji udovoljavaju kriterijima te predstavljaju reprezentativni uzorak odabrane populacije.