Sažetak | Turistička djelatnost u Republici Hrvatskoj ima izuzetno važnu ulogu u njezinom
ukupnom gospodarskom razvoju s obzirom da je povezana s gotovo svim gospodarskim
granama u državi. Ona u Republici Hrvatskoj sudjeluje s jednom petinom u prihodima
državnog proračuna pa je stoga i predmet intenzivne zakonske regulacije. U prvom dijelu
rada prikazan je povijesni razvoj zakonodavstva u području kategorizacije ugostiteljskih
objekata od osamostaljenja Republike Hrvatske 1990. godine do danas. Središnji dio
rada prikazuje pozitivni zakonski okvir u području kategorizacije u ugostiteljstvu, zakone
i podzakonske propise, vrste ugostiteljskih objekata koji se kategoriziraju, elemente
kategorizacije, minimalne uvjete, oznake kategorije, posebne standarde i kvalitetu.
Zasebno su obrađene vrste ugostiteljskih objekata koji se kategoriziraju, opisani su
elementi kategorizacije, oznake kategorije te oznake posebnog standarda i kvalitete.
Objašnjen je postupak kategorizacije od podnošenja zahtjeva do izdavanja rješenja
putem nadležnih tijela koja provode kategorizaciju. U završnom dijelu rada prikazani su
rezultati provedenog istraživanja o mišljenju ispitanika o usklađenosti propisa s tržišnim
trendovima na području kategorizacije ugostiteljskih objekata. Kako je u kontinentalnom
dijelu Republike Hrvatske primijećen stalan rast turističke ponude u iznajmljivanju
kategoriziranih smještajnih objekata, uglavnom fizičkih osoba, koje pružaju usluge
iznajmljivanja smještajnih objekata u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom
gospodarstvu, takva je vrsta turističke ponude uzeta kao područje istraživanja.
Kontinentalni dio Hrvatske u turističkoj ponudi smještajnih kapaciteta, prema podacima
Ministarstva turizma, značajno zaostaje za primorskim dijelom gdje je najveća
koncentracija takve vrste turističke ponude. Republika Hrvatska desetljećima je bila
orijentirana na kupališni turizam pa je i to jedan od razloga zašto su smještajni kapaciteti
koncentrirani u primorskom području. U posljednjem desetljeću na području
kontinentalnog dijela Hrvatske vidljiv je blagi pomak u povećanju turističke ponude
iznajmljivanja smještajnih objekata koju pružaju fizičke osobe, no, čini se, još uvijek
nedovoljno. U javnosti se često ističe kako je hrvatsko zakonodavstvo, koje regulira ovo
područje turističke djelatnosti, uglavnom reaktivno te zakašnjelo reagira ne trendove koji
se javljaju na tržištu. Uočeno je da primjedbe najčešće dolaze od strane iznajmljivača, a
ponekad i od drugih sudionika turističkog tržišta pa je uglavnom ta populacija
obuhvaćena istraživanjem.
U radu je istraženo u kojoj mjeri se te tvrdnje u javnosti poklapaju sa stvarnim
primjedbama iznajmljivača. U tom cilju provedeno je izviđajno istraživanje putem
metode dubinskog intervjua čiji je cilj bio ocijeniti razinu nezadovoljstva iznajmljivača
vezano uz neusklađenost hrvatskih propisa s novim tržišnim trendovima. U istraživanje
je uključeno sedam iznajmljivača s područja Varaždinske županije koji su pristali
sudjelovati u istraživanju, a koji udovoljavaju kriterijima te predstavljaju reprezentativni
uzorak odabrane populacije. |