Abstract | Svaki sportski događaj, bez obzira na svoju vrstu, povlači sa sobom veliku medijsku
eksponiranost, turistički potencijal i velike investicije u infrastrukturu koja mora podržati
taj događaj. Infrastrukturno najzahtjevniji (ali i najzanimljiviji) su svakako svjetska
prvenstva. Posljednje svjetsko nogometno prvenstvo, održano u Kataru 2022. godine je u
svojoj pripremnoj fazi imalo izuzetna velika ulaganja u izgradnju velikih stadiona na
maloj međusobnoj udaljenosti. Financijske mogućnosti Katara, pa i neskrivena želja
dokazivanja u najboljem svjetlu kulminirala je ulaganjem mnogo resursa, energije i
stručnosti u pomno projektiranje i izgradnju sedam velikih, grandioznih stadiona.
Pitanje održivog razvoja natjecanja postavljalo se još pred samim početkom natjecanja.
Nebrojene optužbe o kršenju ljudskih prava, korupcije FIFA-e kao krovne nogometne
organizacije te generalni manjak nogometne tradicije o Kataru obilježile su put Katara
do održavanja svjetskog prvenstva. Prije spomenute kontroverze svakako postavljaju lošu
osnovu za mogućnost održivog razvoja. Opće je prihvaćeno kako je za održivost potrebno
poštovati nekoliko segmenata, uključujući prostorno planiranje, poštovanje građevinskog
nasljeđa, upotreba lokalnih i ekološki održivih materijala, minimiziranje transporta
prilikom gradnje, održivo korištenje radne snage, mogućnost kvalitetnog zbrinjavanja
građevinskog otpada itd.
Rad će na osnovu stručne analize osam stadiona izgrađenih za potrebe Svjetskog
prvenstva pokušati odgovoriti na pitanje jesu li se opće prihvaćena načela održivog
razvoja poštovala unutar procesa građenja stadiona. Također, završni rad će se dotaknuti
kulturnih, društvenih i političkih čimbenika, koji su posljedično Katar stvorili kao jedan
od najkontroverznijih domaćina bilo kojeg svjetskog nogometnog prvenstva. Rad će se
oslanjati na metodu deskriptivne analize izvora krovne nogometne organizacije FIFA,
različitih katarskih organizacija (GORD, QC, Qatar Foundation), akademskih izvora o
održivom razvoju itd. |