Ravnopravnost spolova načelo je ljudskih prava te je uvjet za postizanje socijalne pravde i sine qua non demokracije. Ravnopravnost spolova često se shvaća kao žensko pitanje no ono se jednako odnosi i na muškarce, a utječe i na društvo u cjelini.Osim što je uvjet za demokraciju, socijalnu pravdu i ljudska prava, ravnopravnost spolova je javno dobro koje osigurava socijalnu, političku i demokratsku dobrobit pojedincima i društvu u cjelini.U promicanju ravnopravnosti spolova i ženskog osnaživanja primarnu ulogu imaju vlade no odgovorni su i svi ostali javni i privatni društveni čimbenici te svi sektori kulturnog, ekonomskog, socijalnog i političkog života.Vlada kroz razvoj, usvajanje i provedbu vlastite politike za ravnopravnost spolova ima vrlo jasnu zadaću, a to je ukidanje svih oblike diskriminacije te podizanje svijesti o ravnopravnosti spolova. S ciljem uklanjanja neravnopravnosti žena, Republika Hrvatska donijela je strateški dokument pod nazivom Nacionalna politika za ravnopravnost spolova. Usvajanjem zakonskog Anti diskriminacijskog okvira i donošenjem nacionalnih strateških akcijskih planova za djelovanje, Republika Hrvatska iskazuje jasno političko opredjeljenje o obvezi stvaranja i provođenja politika usmjerenih ka bržem prevladavanju raskoraka između pravne i stvarne ravnopravnosti spolova. Jedan od najvažnijih ciljeva u postizanju pune ravnopravnosti jest poboljšanje položaja žena na tržištu rada s obzirom na njihovo otežano zapošljavanje i niže plaće, kao i različite oblike diskriminacije s kojima se susreću pri zapošljavanju i profesionalnom napredovanju. Naime, što se tiče pitanja ravnopravnosti postoje velike razlike između muškaraca i žena. Načelo jednake plaće za jednak rad i rad jednake vrijednosti često se ne poštuje, žene često rade skraćeno radno vrijeme a njihove su prosječne plaće značajno manje od prosječnih plaća muškaraca. Žene također vrlo rijetko zauzimaju pozicije na kojima se donose odluke o gospodarskom životu općenito. Nažalost, zbog stereotipnih rodnih uloga, nejednake podjele obiteljskih obaveza, nedovoljno razvijenog sustava skrbi, nejednakh mogućnosti na tržištu rada te ustaljenog viđenja žene kao pasivnog, ovisnog, intuitivnog bića proći će još dosta vremena do potpunog sudjelovanja u ekonomskoj i društvenoj jednakosti te do ravnopravnog dijeljenja poslovne i političke moći između muškarca i žene.