Ekoturizam je trend koji se pojavio u sektoru turizma u posljednjih dvadesetak godina kao odgovor na pretjerano korištenje pa čak i iskorištavanje neobnovljivih prirodnih resursa u svrhu ostvarivanja turističkog prometa. Ekoturizam podrazumijeva odgovorno putovanje u većinom zaštićena područja prirode s minimalnim utjecajem na ekosustav uz promicanje tradicijskih vrijednosti te uvažavanje života lokalnih zajednica. Iako se u današnje vrijeme, zbog kontradiktornog naziva, smatra tek marketinškim trikom, ovaj specifični oblik turizma uživa veliku pozornost u razvijenim i ekološki bogatim zemljama svijeta. Turizam je onečišćivač prirodnog okoliša i nemoguće je u potpunosti odstraniti to njegovo svojstvo, stoga se nastoji predstaviti ekoturizam, kao i ostali oblici turizma koji podržavaju koncept održivog razvoja, kao potencijalno rješenje za minimiziranje utjecaja na prirodni okoliš i ekosustave. Usprkos raspoloživosti, atraktivnosti i očuvanosti prirodnih resursa ekoturizam u Hrvatskoj je još uvijek izrazito slabo razvijen, dok posebno brine činjenica da je ekoturizam zapostavljen čak i u većini zaštićenih prirodnih lokaliteta. Iako malim koracima, hrvatska ekoturistička ponuda se razvija, što pokazuju razni interesi na lokalnim područjima u vidu projekata vezanih za razvoj zelenog turizma. Kao pozitivan primjer europskog ekoturističkog poslovanja javlja se Republika Austrija koja već dugi niz godina razvija kvalitetnu ekoturističku ponudu kroz održivi razvoj prirodnih zaštićenih područja, inovacije u „zelenom“ hotelskom poslovanju te razvojne projekte u seoskim sredinama i regionalnim područjima. Započevši definiranjem ekoturizma i njegovoj ulozi u konceptu održivog razvoja i utjecajem ekoturizma na lokalne zajednice, rad također obuhvaća kulturološkodruštvene i ekonomske odrednice lokalne zajednice te zakonodavni okvir važan za razvoj ekoturizma. Nadalje, radom se ukazuje odvojeno na dosadašnji uspjeh Hrvatske i Austrije u pogledu ekoturističke ponude te povezanost ekoturizma i specifičnih gospodarskih grana s konkretnim pozitivnim i negativnim primjerima, a zaključni dio rada obuhvaća mogućnosti razvoja ekoturizma obiju država kroz različite aspekte ekološkog turizma.