Tema ovog rada su kadrovi u volontiranju. Zakon o volonterstvu kaže da su volonteri i volonterke osobe koje dobrovoljno ulažu svoje osobno vrijeme, trud, znanja i vještine obavljajući usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a pritom ne traže novčanu nagradu ili drugu imovinsku korist. Volonter se u pravilu može postati bez obzira na dob, spol, nacionalnost ili druge posebnosti. Najvažnije jest da osoba odluči izdvojiti dio svog vremena i odabere način na koji će ga pokloniti nekome tko treba pomoć. Ovaj rad usredotočuje se na dvije udruge iz Međimurja - „Prijatelji“ i „Sklonište dobrote“ iz Čakovca. Za usporedbu i istraživanje obrađene su i udruge iz drugih krajeva Hrvatske, jedna iz Slavonije, udruga „Pobjede“ iz Osijeka i druga, udruga „Mijau“ iz Rijeke. „Ne postoje ljubitelji životinja. Postoje ljudi koji imaju osjećaje, ljudi kojima je žao kada životinja umire u mukama i ljudi kojima je žao kada životinja hoda gladna. To su ljudi koji ne okreću glavu od drugih živih bića. Nema tu ničega ekstremnog i nije to nikakvo ljubiteljstvo životinja. To je ljudskost. Da svi imaju ljudskosti u sebi ne bi se neki nazvali ljubiteljima životinja. Jednostavno bi svi bili ljudi i ljudskost ne bi bila ekstremizam“!(https://www.facebook.com/Daj.sapu.Vukovar/info?tab=page_info, 01.04.2015.)