Emocionalna inteligencija doživljava se kao sposobnost pojedinca da prepozna i razumije svoje emocije i vještine koje koristi kako bi upravljao svojim odnosima sa sobom i drugima. Svrha ovoga istraživačkog rada jest razumjeti emocionalnu inteligenciju na radnom mjestu, gdje postoji niz radnih dužnosti koje pojedinci moraju obavljati. Od njih se traži da održavaju odgovarajuće uvjete i odnose s ljudima oko sebe, što može uključivati njihove nadređene, kolege i podređene. Osim toga, radne dužnosti zahtijevaju od osobe da u velikoj mjeri komunicira s drugim ljudima, a za to mora analizirati situacije, kao i stajališta drugih te mora razviti emocionalnu inteligenciju. Akademske vještine i tehnička osposobljenost nisu dovoljne za postizanje uspjeha u obavljanju radnih zadataka, već je imperativ da osoba ima samoupravljanje, samokontrolu i učinkovite međuljudske odnose koji bi pridonijeli postizanju željenih ciljeva. Dobro razvijena emocionalna inteligencija također omogućuje menadžerima i vođama da primijene učinkovite vještine vođenja na svoje podređene kako bi ih potaknuli da daju najbolji učinak. U ovom istraživačkom radu glavna područja koja su uzeta u obzir jesu emocionalna i socijalna učinkovitost i mjerenje emocionalne inteligencije, značaj emocionalne inteligencije na radnom mjestu, modeli emocionalne inteligencije i funkcije vođenja. Koncept emocionalne inteligencije pridonosi razvoju vještina i sposobnosti pojedinaca u širokom rasponu kako bi sigurno bili sposobni dati dostatan operativan doprinos na radnom mjestu.