Ovaj rad govori o rodu Draškovićevih. Prvi put se rod Draškovićevih spominje u 13. stoljeću. Oni potječu iz Like iz stare Buške župe (Bužani). Najvjerojatnije su se razvili iz starog ličkog plemena Mogorovića. Praotac Draškovićevih bio je Ivan Drašković. Umro je 1234. godine. Najpoznatiji iz roda Drašković bili su Juraj i Janko Drašković. Juraj Drašković (1525.- 1587.) posvetio se crkvi, gdje se popeo na sam vrh crkvene hijerarhije. Bio je biskup zagrebački, nadbiskup kaločki i kardinal. U svjetovnim službama bio je hrvatski ban, kraljevski kancelar u Ugarskoj i na kraju kraljevski namjesnik. On je začetnik moći svoje obitelji. Janko Drašković (1770.- 1856.) spada u velikane koji su preporodili Hrvatsku. Janko je smatran prvakom Iliraca. Utemeljitelj je Ilirske čitaonice u Zagrebu. Također je napisao Disertaciju. Disertacija je programski spis i ima kompleksan nacionalni, politički, jezični, gospodarski i socijalni program koji je upućen hrvatskim plemićima u Ugarskom saboru. Rad također govori i o ostalim članovima roda Drašković te o važnim ženama iz roda Drašković. Ovaj rad govori i o posjedima obitelji Drašković koji su se protezali najviše u sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Najznačajniji posjedi su u varaždinskom kraju. To su dvorac Trakošćan i Klenovnik, koji je preuređen u bolnicu. Postoje i drugi objekti koji su nažalost u ruševnom stanju.