U procesu menadžmenta u kojem je upravljanje ljudskim resursima jedan od najvažnijih dijelova, nužno je usvajanje vještina upravljanja sukobom ili konfliktom. Kao prirodni fenomen, koji nije samo negativan, već je i potencijalno pozitivno zbivanje, vještina rješavanja konfliktnih situacija od najveće je važnosti u unaprjeđenju naših reakcija s ciljem boljeg rješavanja sukoba, unaprjeđenja naše osobnosti, ali i kolektiva u cjelini. Kako je sukob situacija koja označava stanje u kojoj postoje suprotna zbivanja, emocije, težnje, kao i neusuglašenost u načinu rješavanja tih situacija, tada je razumljivo da takvo stanje disharmonije može biti i destruktivno ukoliko se percipira kroz suočavanje osobnosti i vrijednosti pojedinaca. Većina ljudi ne voli sukobe i konfliktne situacije te ih pokušava izbjeći na razne načine. Oni se ustručavaju javno izreći svoja mišljenja, argumente i ideje, ukoliko odstupaju od ostalih, iz straha da će izazvati sukob. Stoga radije šute i prihvaćaju mišljenja drugih što rezultira neisticanjem korisnih ideja. Iako sukobi sami po sebi nisu ni dobri ni loši, njihove posljedice mogu biti dobre ili loše, je stoga važno učiti i stjecati vještine upravljanja sukobima. W. Glasser u svojoj knjizi „Teorija izbora“ naglašava da je nemoguće mijenjati druge. Isti autor dalje smatra da u nastojanjima promjena možemo mijenjati isključivo sebe te da je svaki naš postupak isključivo naš izbor ponašanja u određenoj situaciji. Dakle, svaki naš način pokušaja rješavanja sukoba, naš položaj u sukobu, isključivo je naš izbor. E. Roosevelt navodi: „Nitko Vas ne može učiniti inferiornim bez Vašeg dopuštenja“. Iz navedenog proizlazi kako je izrazito važno razvijati asertivno ponašanje, raditi na vlastitoj osobnosti, učiti kako uspješno upravljati samim sobom, a posljedično tome i konfliktnom situacijama, sukobima. U konačnici sukobe treba prihvatiti kao korisne, neizbježne, ali i prijeko potrebne sastavnice života.