Imperativ gradnje zgrada prema nZeb standardu, koja je jedina aktualno prihvatljiva i zakonski regulirana održiva gradnja, otvara i postavlja mnogo pitanja i mogućnosti postizanja energetske učinkovitosti zgrada. Kako bi zgrada bila na odgovarajućem stupnju prihvatljivosti u pogledu zakonske regulative, energetske učinkovitosti, smanjivanja CO₂ te primjenjivosti obnovljivih izvora energije kao prioritetnog izvora pri zadovoljavanju potrebe za zagrijavanje te osvjetljavanje unutarnjeg prostora suvremene zgrade, kod novoprojektiranih zgrada, ali i prilikom energetske obnove postojećih zgrada, implementiraju se fotonaponske ćelije. Fotonaponske ćelije predstavljaju suvremeno rješenje koristeći obnovljive izvore energije, u ovom slučaju Sunčevu energiju. S obzirom na to da arhitektura mora svojim rješenjima zadovoljiti funkciju, konstrukciju i estetiku zgrade, prilikom projektiranja te postavljanja fotonaponskih ćelija potrebno je posebnu pozornost voditi i o estetskom izričaju. Solarni paneli su složene konstrukcije koje zahtjevaju više pažnje kod projektiranja nego inače, stoga velika večina ljudi odbija koristiti ovu vrstu iskorištavanja obnovljivih izvora energije. Nažalost, danas je rezultat postizanja energetske učinkovitosti zgrada često uzrok neprihvatljivih estetskih rješenja. Zgrade „pate“ u obziru na estetski izgled te je to dodatan faktor koji ljude odbija od korištenja solarnih panela. U tom pogledu, tema ovoga završnog rada je kako implementirati fotonaponske ćelije (i solarne panele) u današnjoj suvremenoj gradnji na estetski prihvatljiv način, uz prikaze pozitivnih i negativnih primjera iz prakse. Kroz analize i komentare priloženih primjera, predočene su mjere i preporuke za dobro projektirane i ukloplnjene solarne panele bez narušavanja estetske komponente zgrada i građevina.